субота, 30. март 2013.

Kad bi mogao da se vratiš

Kad bi mogao da se vratiš 

Danas se ljubavi  opraštam od tebe i uvek znaj, moje misli,moje kretanje,moje suze,moje reči i moji vapaji biće vezani za tebe,dok će moja bol pokušati da nađe zaborav jer ti si tako hteo,jer ti si tako želeo.

Danas kada u aleju cvetaju ruže,kad je nebo tako divno,teško je reći da te više nema.

Teško je i pomisliti na to jer ti u meni živiš,dišeš.raduješ se,voliš.

Navikla sam s tobom biti zajedno,navilka sam na tvoje nestašluke i sada u ovom trenutku teško je naći prave reči.

Nemo,s nevericom primila sam vest o tvojoj smrti.

Samo kad bi mogao da se vratiš.


 

петак, 15. март 2013.

luda igra

Luda igra.
Zaljubio sam se.
Volim nju,a volim i tebe.
 Svaku na svoj način.
Vas dve se dopunjujete,a meni je potrebna  ta celina!
Igrali ste u  tom trouglu neku ludu igru,u koju nikada nisam uspela da pronikenem.
Vas dvoje pripadaju jedno drugom kao u uvek,ja cu se povuci.
Odustajem u vasu korist.
Dve žene samo dve obične žene.

Žak Prever – Bašta (Garden)


Hiljade i hiljade godina
Ne bi bilo dovoljno
Da se opise
Kratki sekund vecnosti
U kome si me ti poljubila
U kome sam te ja poljubio
Jednog zimskog praskozorja
U Parku Monsuri u Parizu
U Parizu
Na zemlji
Na zemlji koja je zvezda

понедељак, 4. март 2013.

Njene suze....
Prva jesen bez nje.
Ej čuj ,
vetar se kikoće kroz,
 granje,
 zviždi,
smeje se  zar ne?
I zastala bi iznenada,
onako u hodu,
zaćutala,
molila me da slušam i smejala bi se  zatim ,
dugo,
dugo bi se smejala,
sa vetro zajedno.
Ja bih joj kidao smeh poljupcima,
otkidao parče po parče tog njenog smeha,
a nervivao bih se ponekad kad ne bi htela da se uozbilji,
molio je,
preto joj,
stalno je  ljubio.

njene suye 1

Poludeću -mislim,
poludeću,ne mogu više,
najradije bih plakao,
opet je molio da me pogleda,
da mi dopusti da je dodirnem,
da uvučem njenu ruku u svoj džep,
da se ljutim što je zakasnila pet minuta,
da joj osušim suze smešnim pričama,
da budem lud za njom,
da joj dugo telefoniram posle svađe,
da je ubeđujem da postojim zbog nje,
da je volim,
da je volim kao onda,
da je molim da mi oprosti sitne grehe,
da je satima obasipam poljupcima dok ne prestane da se ljuti,
da me voli kao onda
da me voli..
da li me je ona volela?

недеља, 3. март 2013.

U bašti...
Volim te već tri dana te gledam iza ove tarabe.
Govorio je,u stvari šaputao,s nekim čudnim žarom u očima.
Posle nekoliko trenutaka pružih mu pregršt zrelih trešanja.
Te večeri dugo sam čekala da selo utone.
Dugo sam slušala pesmu zrikavaca u toj noći,gledala u zvezdu u nebo,čekala.
I kad ugledah njegovu siluetu u bašti kod trešnje,srce mi snažno zalupa.-
U toj bašti sami danas provela celo popodne.



субота, 2. март 2013.

Ljubav je nešto više
Neka zna da ljubav nije samo vedro druženje,samo smeh,samo igra,nežnosti i poljupci...
Ljubav je i nešto više.
Moram da izađem
Na trenutak.
Stvarno sam morala.
Samo na trenutak.
Da poljubim usnulog Sašu,da mu kažem jedno veliko,toplo,iskreno hvala.
Za ljubav koju mi pruža,za ljubav koju osećam.
Takav je Saša..