Kada padne noć
Umire još jedan naporan dan,
ništa u meni nije živo
tako se prazno sada osećam,
baš kao ovo nebo sivo.
Golica me tama,ubijaju sati
u kojima nikog ne čekam,
još jednu noć sam ću da ispratim,
još jedan dan sam da dočekam.
Sve u meni traži mesto svoje
oko mene ruševine i porazi
u glavi samo iluzije moje,
i poslednje znak svetlosti odlazi.
Uvek kada padne noć
oko sebe osetim tišinu
i potražim te u sećanju
pokušavam da potpunim prazninu.
Umire još jedan naporan dan,
ništa u meni nije živo
tako se prazno sada osećam,
baš kao ovo nebo sivo.
Golica me tama,ubijaju sati
u kojima nikog ne čekam,
još jednu noć sam ću da ispratim,
još jedan dan sam da dočekam.
Sve u meni traži mesto svoje
oko mene ruševine i porazi
u glavi samo iluzije moje,
i poslednje znak svetlosti odlazi.
Uvek kada padne noć
oko sebe osetim tišinu
i potražim te u sećanju
pokušavam da potpunim prazninu.
Нема коментара:
Постави коментар