Osmi mart
Sećanje tužno uvek se javi
kad osmi dan u martu svane.
Na poljupce njene sa usana nežnih
sete me male,prolećne laste.
Prolećni su dani sada tako teški
jer nje više nema u mom zagrljaju.
Nema više ni ruža koje sam joj
poklanjao
svakog osmog dana u martu.
Devojko draga,sudbine smo iste,
tužne su sve naše ljubavne priče.
I ovo cveće,koje ti sada drugi
nosi,
vremenom će uvenuti u tvojoj kosi.
Jer mene nema da ti je mrsim,
kao onog davnog prolećnog dana.
Sećaš li se nežnosti koju ti
poklanjah
tog osmog,osmog dana marta?
Sećanje tužno uvek se javi
kad osmi dan u martu svane.
Na poljupce njene sa usana nežnih
sete me male,prolećne laste.
Prolećni su dani sada tako teški
jer nje više nema u mom zagrljaju.
Nema više ni ruža koje sam joj
poklanjao
svakog osmog dana u martu.
Devojko draga,sudbine smo iste,
tužne su sve naše ljubavne priče.
I ovo cveće,koje ti sada drugi
nosi,
vremenom će uvenuti u tvojoj kosi.
Jer mene nema da ti je mrsim,
kao onog davnog prolećnog dana.
Sećaš li se nežnosti koju ti
poklanjah
tog osmog,osmog dana marta?
Нема коментара:
Постави коментар